Iako djeca i psi grade vlastiti odnos, ne treba zaboraviti činjenicu da je ključ dobrog odnosa između djeteta i psa u rukama odraslih, ponajprije onih koji s djetetom i psom žive. Bez pomoći odraslih, dijete, a posebno malo dijete, ne može znati kako se treba ponašati prema psu. Djeca uče prema modelu i odrasli su ti koji trebaju poučiti dijete nekim jednostavnim pravilima ponašanja koja će mu omogućiti da ima odnos sa psom u kojemu će oboje uživati.
Čim pas dođe u obitelj, bilo bi korisno da ga odrasli počnu postupno, nenasrtljivo i nježno navikavati na dodir, među ostalim i na to da ga se četka ili češlja. Ako je pas to naučio i miran je kad se to čini, onda ga i dijete može (nježno!) češljati i tako produbljivati emocionalno-fizičku vezu između sebe i psa, ali i dobivati osjećaj o vlastitoj odgovornosti i važnosti u njezi i brizi za psa.
Djeca i psi: međusobno iskustvo mora uvijek biti pozitivno
Za izgradnju dobrog odnosa između psa i djeteta ključno je da pas uz dijete vezuje samo pozitivna iskustva (i obrnuto). Ako je dijete dovoljno veliko da psu daje pseće kolačiće i slične poslastice koje pas smije jesti, bilo bi dobro redovito davati djetetu priliku da psa nagrađuje za svako smireno i pristojno ponašanje, primjerice svaki put kad pas sam od sebe sjedne ili legne, dijete mu dâ nagradu. Izraz „pristojno ponašanje“ podrazumijeva to da pas ne skače po djetetu, da mu ne pokušava istrgnuti hranu ili igračku iz ruku, da ga ne gricka i slično, nego da je već naučio da takvim ponašanjem neće ništa dobiti i da treba biti miran kako bi dobio nagradu.
Ako pas zna osnove dobrog ponašanja i ako se dijete zna pravilno ponašati prema psima, djeci se mogu pokazati neke igre, trikovi i jednostavne vježbe koji će im pomoći da njihov odnos sa psom bude aktivniji i dinamičniji, zabavniji i psu i djetetu, što će ujedno omogućiti da se dijete i pas bolje povežu. U videu u nastavku pogledajte nekoliko naših ideja za izgradnju i učvršćivanje dobrog odnosa između djeteta i psa, detaljnije opisanih u priručniku Kako psi komuniciraju.
Nadgledati, nadgledati, nadgledati!
Bez obzira na to zna li se dijete pravilno ponašati prema psu i poznaje li pas pravila ponašanja, strašno je bitno da se svaka interakcija između djeteta i psa, a posebno između vrlo malog djeteta i psa, neprestano aktivno nadgleda kako bi se spriječila i najmanja mogućnost da dođe do situacije u kojoj bi moglo nastradati bilo dijete bilo pas.
Nije dovoljno biti u istoj prostoriji sa psom i djetetom, ali baviti se nečim drugim: nesreća se može dogoditi u djeliću sekunde i zato je bitno vrlo pozorno pratiti svaku interakciju između djeteta i psa. Osim toga, u obzir treba uzeti i činjenicu da čak i ako je naš pas vrlo poslušan, drugi psi s kojima se dijete negdje može susresti ne moraju to biti pa je potrebno pozornost posvetiti i tomu, te uvijek paziti na to da su i djeca i psi u svakom trenutku sigurni i zaštićeni.
