Biti sam kod kuće mnogim je psima noćna mora. Mnogi psi laju, zavijaju, cvile ili uništavaju predmete u kući (katkad ne samo predmete, nego i zidove, podove i slično). Razlog tomu jest to što nisu naučeni na to da je biti sam u kući svakodnevna, uobičajena aktivnost, nego im je takvo razdvajanje stresno. Psi u prirodi najčešće žive u socijalnim skupinama i u pravilu im nije prirodno da ostaju sami u zatvorenome prostoru. No to ne znači da je naše kućne pse nemoguće ili teško naučiti na to. Dapače, ostavljanje psa samog kod kuće uopće ne mora biti traumatično ili problematično iskustvo za psa (a ni za vas).
Sadržaj
Kada početi s navikavanjem i kako psu olakšati
Bilo bi dobro da s navikavanjem počnete čim pas dođe u vaš dom, čak i ako za to nema potrebe (odnosno, čak i ako možete nekako izvesti da je uvijek netko kod kuće sa psom), jer što prije psa naučite na to da je odvajanje svakodnevna, uobičajena stvar, to će mu lakše biti to prihvatiti. Ako psa imate mjesecima i odjedanput se dogodi da mora ostati sam nekoliko sati, a nikada dotad nije ostajao sam, mnogo je veća vjerojatnost da će mu to biti traumatično, nego da ste ga otpočetka polako navikavali na to da ostaje sam kod kuće.
Kako bismo psu tu prilagodbu učinili što lakšom, zapitajmo se što mi možemo napraviti da pas ni ne primijeti naš odlazak i da taj odlazak ne počne povezivati s nečim negativnim i stresnim, nego s nečim neutralnim ili čak pozitivnim. Najlakše je u tu svrhu iskoristiti hranu zato što je upravo hrana mnogim psima jedna od najvažnijih stvari u životu. U slučaju da nije, treba potražiti nešto drugo što za psa ima veliku vrijednost (neki predmet ili neku aktivnost koju može sam obavljati).
Premisa od koje polazimo jest sljedeća: onoga trenutka kad pas naš odlazak prestane povezivati s nečim traumatičnim, naš mu odlazak više neće biti problematičan, nego će imati neutralan stav prema njemu, a u nekim situacijama možda će mu se čak moći i veseliti. Više mi se puta dogodilo da mi polaznici tečaja kažu da je psima njihov odlazak postao potpuno nebitan onog trenutka kad ga je njihov pas počeo povezivati s primjerice igračkom punom hrane ili nekom drugom zanimacijom te vrste.
Naravno, zabavljanje psa hranom ili igračkom ima i svojih nedostataka, jer, ako odlazimo na osam sati, ne postoje ni hrana ni igračka koje bi pas mogao osam sati žvakati pa se moramo nadati da će se moći dovoljno dugo zabavljati onim što mu ostavimo kako bi nakon toga bio već miran i zaspao. Poneki pas, međutim, kad dovrši svoju „grickalicu“ sjetit će se da je sam u kući i početi lavežom, zavijanjem ili cviljenjem dozivati nekoga da mu dođe i oslobodi ga dosade i samoće. (Psu je zapravo svejedno tko će doći – u većini slučajeva, tko god da dođe, pas će prestati lajati.) Zbog toga je dobro krenuti postupno, ostaviti psa samog neko kraće vrijeme, pa polako to vrijeme produljivati, a ne odmah prvi put ostaviti psa samog cijeli dan.
Pas pun energije teže će se opustiti i umiriti
Prije ostavljanja psa samog kod kuće, bilo bi dobro i svakako poželjno prije toga ga umoriti. Znam da je ovaj dio zahtjevan i da se malo kome da buditi se sat vremena prije posla da bi otišao van sa psom i pošteno ga umorio u šetnji, ali treba imati na umu da je pas prepun energije jednostavno skloniji lajanju jer osim što mu je dosadno i sam je, on je k tomu i energetska bomba. A najveće energetske bombe u svijetu pasa su štenci. Osim u rijetkim slučajevima vrlo mirnih štenaca, naivno je očekivati da će se štene umoriti u šetnji od deset minuta.
Umaranje psa možda vam se čini nevažnim, ali je vrlo bitno, jer umoran pas u pravilu spava, a spavanje je vrlo tiha aktivnost, poželjna kad imamo susjede koji su po cijeli dan doma i imaju priliku uživati u koncertu koji im naši psi svakodnevno izvode 🙂
Što možemo ostaviti psu kada ga ostavljamo samog
Mnogo je toga što psu možemo ostaviti da se time zabavlja dok je sam, ali uvijek treba imati na umu sigurnost psa. Primjerice, ja znam da svojega psa mogu ostaviti samog s gumenom igračkom poput Konga i da je on neće progutati ili sažvakati, jer nikada nije pokazao ni najmanju naznaku da bi to učinio, ali nikada ne bih psa kojeg ne poznajem ostavila samog ni sa čim što bi moglo biti opasno za njega.
Ako znate da vaš pas neće pojesti igračke ili progutati veliku tvrdu kost (pod uvjetom da mu dajete kosti), evo nekih ideja što biste mu mogli ostaviti kao zabavu kad odlazite:
– igračke prikladne za punjenje (primjerice kong) možete napuniti nekom hranom prikladnom za pse i „posakrivati“ po kući (neke na potpuno vidljivo mjesto, neke malo „skrivenije“, ali opet da može doći do njih). Možete ih napuniti npr. usitnjenim mesom ili mesnom „paštetom“ (kuhanim mesom skašenim u multipraktiku ili maloj sjeckalici), a ovaj video nudi još neke ideje za punjenje konga. Umjesto konga možete upotrijebiti i neku veliku, debelu kost (za koju ste sigurni da je pas nikako ne može sažvakati, progutati ili s nje odlomiti manji komadić koji mu može zapeti u grlu ili ga ozlijediti).
– interaktivne igračke – to su igračke pri korištenju kojih pas mora malo razmišljati kako bi došao do toga da hrana počne ispadati iz njih. To su raznorazna “jaja”, a postoji i poseban Kong Wobbler iz kojeg ispada hrana kad ga se udari šapom ili glavom. Evo i još takva igračka. One su odlične za ostavljanje psa samog u kući jer se njima može dugo zabavljati. Naravno, najprije mora naučiti kako se to radi, jer na početku psi ne shvaćaju što trebaju učiniti.
– Njuškavci. Ovakve interaktivne igračke sve su popularnije, a možete ih iskoristiti za to da jutarnji obrok (ako ujutro idete na posao ili odlazite iz kuće) psu rasporedite po njemu i date mu da se time počne zabavljati u trenutku kad odlazite iz kuće. Naravno, nisu svi psi isti – neki se mogu jako dugo i smireno zabavljati njuškanjem i traženjem hrane skrivene u labirintićima njuškavca, dok će drugi odmah shvatiti da postoji jednostavniji način da dođu do hrane pa će samo podići njuškavac i preokrenuti ga tako da hrana ispadne iz njega ili će ga rastrgati kako bi što prije došli do hrane. Samo je jedan način da saznate kojoj skupini pripada vaš pas.
Odlazak i dolazak trebaju biti što „usputniji“
Sljedeće što je vrlo bitno jest učiniti odlazak iz stana potpuno nevažnom, neuzbudljivom i sporednom aktivnošću. To doslovno znači da bi odlazak iz stana trebao izgledati tako da se spremimo i odemo iz stana uz minimum interakcije sa psom. Ja svojemu psu od prvog puta kad sam ga ostavila samog svaki put kad odlazim, a on ostaje, kažem „Čuvaj kuću“. Prvi put kad je čuo te riječi, one za njega nisu imale baš nikakvo značenje, ali kako sam je ponavljala svaki put kad sam odlazila, a on ostajao, za njega su te riječi s vremenom dobile značenje „ona ide, ja ostajem“.
S vremenom je sam od sebe razvio još jedan ritual, a to je da nakon što odem uzme jednu moju šlapu, odnese je na svoj jastuk i tako oni zajedno leže dok me nema. Ne žvače je i nikad je nije ni pokušao uništiti, ona mu služi jednostavno kao Linusu njegova dekica. (To ne znači da bi se svaki pas ponašao jednako pa ako ne želite da vam pas prožvače omiljene cipele, šlape ili bilo što drugo, kad odlazite iz stana sve takve predmete stavite negdje gdje neće biti nadohvat psećih zuba, ali mu možete i ostaviti u blizini neki svoj predmet (npr. staru šlapu) pa on možda sam odabere upravo njega kao svoju „dekicu“.)
Kako bi pas naučio da je vaš odlazak nešto čemu ne treba posvećivati posebnu pozornost, osim što je dobro ostaviti mu nešto čime bi se mogao sam zabaviti, pri odlasku bi trebalo izbjegavati povišene emocije i psa ne bi trebalo dodatno uzbuđivati pretjeranim maženjem, tepanjem i svime ostalim što uključuje povišene emocije, jer to psa dodatno uzbuđuje i uznemiruje. U ovom videu možete naučiti kako se nikako ne bi smjelo ponašati pri odlasku iz kuće. Premda objavljen kao nešto smiješno, to je ogledni primjerak ponašanja koje će dovesti isključivo do toga da pas ima velikih problema sa samostalnim ostajanjem kod kuće.
Ono što vrijedi za odlazak iz kuće, vrijedi i za dolazak. Psi skloni lajanju i drugim “problematičnim” ponašanjima kad su sami, često se kad se njihovi ljudi vrate potpuno raspamete, a kad od ljudi dobiju jednaku reakciju, njihovo uzbuđenje vrtoglavo raste, što najčešće negativno utječe na naše pokušaje da psu pokažemo kako su odlasci i dolasci nešto sasvim uobičajeno. To, naravno, ne znači da ne smijete pomaziti psa kad dođete kući ili mu se razveseliti, ali ako je pas već sam od sebe potpuno izbezumljen što vas vidi, ipak bi za njegovo dobro tu razinu uzbuđenja trebalo sniziti, a ne je dodatno povećavati.
Postupno navikavanje na ostanak kod kuće
Za potpuni uspjeh u navikavanju psa na to da ostaje sam kod kuće, najvažnije je početi ga ostavljati samog vrlo kratko i postupno to produljivati. Ako imate mogućnost početi ostavljati psa samog kod kuće onda kad ne morate nikamo ići i kad se možete vratiti nakon samo nekoliko minuta (npr. vikendom ili, još bolje, za vrijeme godišnjeg odmora), to će dodatno olakšati proces navikavanja psa na to da ostaje sam kod kuće. Kada prvi put ostavljate psa samog u kući, najbolje bi bilo da to traje vrlo kratko. Naime, ako pas nikad nije bio sam i onda se odjedanput dogodi da ga prvi put kada ostaje sam u kući ostavite satima samog, vrlo je velika vjerojatnost da će to psu biti stresno i da se neće najbolje nositi s tom situacijom.
Stoga, ako je ikako moguće, postupno naviknite psa na to da ostaje sam kod kuće. Napravite predradnje već spomenute u ovom tekstu (prošećite psa, ostavite mu nešto čime će se zabavljati, nemojte ni na koji način naglašavati svoj odlazak…) i ostavite psa samog nekoliko minuta. Drugi put otiđite na desetak minuta. Ako je sve bilo u redu, treći put otiđite na petnaestak minuta, i tako iz dana u dan produljujte vrijeme koje pas provodi sam u kući. Ako je vaš pas naučen na boks i voli biti u njemu, možete iskoristiti i trenutak kada spava u boksu ili se nečim u njemu zabavlja pa tada otići.
Što ako pas laje / cvili / zavija
Ako odete iz stana, ali čujete da pas laje ili cvili, najgore što možete napraviti je vratiti se u stan, tješiti ga, umirivati ili mu na bilo koji način pokušavati „razumno“ objasniti da je sve dobro, da ćete samo kratko otići i da ga nećete zauvijek napustiti. Psi vaše riječi ne mogu razumjeti, ali će iz vašeg ponašanja „naučiti“ da vaš odlazak uistinu jest razlog za paniku. Osim toga, povratkom i tješenjem samo ćete učvrstiti takvo njegovo ponašanje, jer će pas naučiti da ćete se vratiti kad vas on „doziva“. No treba napomenuti da čak i ako se vratite kako biste blago „ukorili“ psa zbog toga što se glasa, u velikom broju slučajeva ni to neće uroditi željenim rezultatom, jer će nekim psima biti važnije to što ste se vratili od toga što se niste vratili sretni .
Neki psi laju / cvile / zavijaju samo kratko po odvajanju i nakon toga se (kad vide da nitko ne dolazi) sami smire i utihnu. Ako imate mogućnost snimati psa na jednom uređaju kod kuće i na mobitelu pratiti što se ondje događa, to vam može pomoći da steknete bolji dojam o tome što točno (i koliko dugo) pas radi kad je sam, ali vam i omogućiti da odmah reagirate (naravno, ako se nalazite dovoljno blizu kuće) ako vidite da pas, primjerice, u frustraciji počinje gristi namještaj, zidove ili slično.
Zapamtite: ako uhvatite psa kako radi nešto što ne želite da radi, onda možete i korigirati takvo ponašanje, ali ako ga niste „uhvatili na djelu“, svaka korekcija ne neprimjerena, jer pas ne može nikako shvatiti zbog čega ga kažnjavate (čak ni onda kad ste sigurni da „zna da je kriv“. Ne zna. Ne zna da je kriv, ali zna pročitati vaše prijeteće držanje).
I, za kraj, uz pravilan pristup navikavanju psa na to da ostaje sam kod kuće, pas to može naučiti uz minimum „nezgoda“ i mnogo brže, nego ako se na tome počne raditi tek kada pas već razvije neželjeno ponašanje i nelagodu zbog razdvajanja.
Fotografije: naslovna: Jaromir Chalabala, Isselee Eric Philippe (1. i 4. u tekstu)
