Na pisanje teksta o tome kako naučiti štene da obavlja nuždu vani potaknuo me članak na koji sam slučajno naišla, a u kojem je izneseno mnogo netočnih informacija o tome kako naučiti štene da nuždu obavlja vani. Posebno su problematične tvrdnje kako je obično potrebno 4 do 6 mjeseci (a za neke i do godinu dana!) da bi se štene naučilo da nuždu ne obavlja u kući te da „stručnjaci“ savjetuju kako je s učenjem šteneta da nuždu obavlja vani najbolje započeti u razdoblju između 3. i 4. mjeseca starosti.
Ako je potrebno 4 – 6 mjeseci ili čak godina dana da zdravo štene nauči obavljati nuždu van kuće, onda problem nije u psu, nego u čovjeku, koji sasvim sigurno u nečemu griješi.
Sadržaj
Nikada nije prerano početi
Psi su prirodno čista bića i već u vrlo ranoj dobi, ako imaju priliku, za vršenje nužde potražit će neko mjesto udaljeno od mjesta gdje spavaju. To nam pomaže da ih već s pet-šest tjedana starosti počinjemo usmjeravati na mjesta poželjna za vršenje nužde, a do trećeg mjeseca starosti većinom se već potpuno odviknu od obavljanja nužde (posebno velike) u kući.
Štenci iz naše kampanje “Prva četiri su najvažnija” već su kod nas, dakle u dobi do otprilike 2 – 2,5 mjeseca starosti, gotovo potpuno savladali vršenje nužde vani, a počeli smo ih navikavati na različite vrste podloga i na odvojeno mjesto za obavljanje nužde (dakle, ne ono gdje spavaju) čim su počeli samostalno vršiti nuždu (odnosno čim ih je majka prestala lizanjem poticati na vršenje nužde i sama čistiti njihove izlučevine). U trenutku kad su došli u svoje nove domove, njihove udomitelje čekalo je još vrlo malo (a neke čak i nimalo) posla da potpuno savladaju obavljanje nužde van kuće.
Ako ste štene preuzeli s dva do tri mjeseca, i ako ste imali sreće s tim kako je i kod koga te prve mjesece proveo, moguće je da će kada dođe do vas već biti gotovo samostalno u obavljanju nužde izvan kuće i da se nećete morati posebno truditi da sasvim prestane obavljati nuždu u kući. Ako niste imali sreće, ne očajavajte: čeka vas nešto posla, ali uspjeh je zajamčen budete li dosljedni i strpljivi te redovito izvodili štene van da obavi nuždu.
Zašto pelene i slične prostirke nisu dobar izbor
Najbolji trenutak da štene počnete učiti da uvijek obavlja nuždu van kuće jest čim dođe u vaš dom. Naime, premda mnogi koriste pelene ili neke druge upijajuće površine da na njima štene vrši nuždu, jednom kad poveže da je to mjesto za vršenje nužde, bit će teško odučiti ga od toga i trajat će mnogo dulje, nego da mu se otpočetka jasno dalo do znanja da je vršenje nužde u kući nepoželjno. Štene naučeno na pelenu, vrlo često u šetnjama, pa čak i onima koje traju po nekoliko sati, neće obaviti nuždu (jer je naučilo da se nužda obavlja kod kuće, na peleni), nego će trpjeti koliko god može i čim dođe kući, s velikim olakšanjem otrčat će na svoju pelenu i olakšati se.
Dakle, pelene po kući mogu vam kratkoročno olakšati (npr. ne morate razmišljati o tome da štene mora vrlo redovito ići van obaviti nuždu), ali dugoročno one samo otežavaju učenje psa da nuždu obavlja vani i zbog toga će navikavanje na vršenje nužde vani trajati mnogo dulje nego što bi trebalo.
Pas kojeg se najprije nauči na pelenu, ali se nakon nekog vremena od njega očekuje da se tom pelenom više ne koristi, ne može shvatiti kako to da se sad odjednom od njega očekuje da to više ne radi i ne može nikako razumjeti zašto bi mjesto na koje su ga dosad slali da obavlja nuždu, odjednom postalo “loše”. Njega to samo zbunjuje.
Zato je korisnije malo „pretrpjeti“ na samom početku, vrlo redovito izvoditi psa van i biti spreman i na poneku “nezgodu” u kući, nego najprije učiti psa da nuždu obavlja na peleni, a zatim očekivati da to sam od sebe prestane raditi.
Osnovni koraci u navikavanju šteneta da obavlja nuždu vani
- hranite ga uvijek u isto vrijeme i ne ostavljajte mu hranu između obroka
- izvodite ga van svaki put kad se probudi (štenci puno spavaju pa imajte na umu da će se tijekom dana puno puta probuditi), svaki put nakon intenzivne igre (već nakon 10-15 minuta intenzivne igre ili jurcanja po kući, izvedite štene van), nakon svakog obroka, te svakih nekoliko sati tijekom dana (što je štene mlađe, to ga češće treba izvoditi van) i obavezno prije večernjeg odlaska na spavanje, u nadi da će prije spavanja obaviti i veliku nuždu
- pratite svoje štene tijekom dana koliko god možete i bilježite u kojim trenucima vrši nuždu, jer ćete tako najlakše naučiti kakav mu je bioritam vršenja nužde i bit će vam lakše predvidjeti kad će se morati olakšati
- svaki put kad obavi nuždu vani, vrlo ga veselo pohvalite i nagradite kakvom poslasticom (komadićem kuhanog mesa, hranom koju inače jede i slično)
- ako želite da pas poveže obavljanje nužde s nekom riječi ili izrazom, tada u trenutku kada počne obavljati nuždu recite npr. “piški”. Jednom kada pas poveže tu riječ s radnjom koju obavlja, moći će, ako mu je sila, nuždu obaviti kada čuje tu riječ.
Što učiniti kada štene pred vama počne obavljati nuždu gdje ne bi trebalo?
U situaciji u kojoj ne uspijete reagirati na vrijeme i štene je već počelo obavljati nuždu u kući, smirenim i jasnim glasom recite mu “ne” (ili neku drugu riječ zabrane, kojom se koristite) i odmah ga iznesite van, po mogućnosti na travu. Štene koje ste upravo prekinuli usred vršenja nužde, vrlo vjerojatno neće nastaviti vršiti nuždu kad ga izvedete van, ali će postupno, budete li svaki put ponavljali istu radnju, povezati da je obavljanje nužde vani nešto poželjno i dobro, a u stanu ne. Ako se to pravilno izrađuje (redovito ga se vodi van i potvrđuje obavljanje nužde vani), štene će vrlo brzo prestati vršiti nuždu gdje to ne želite.
Zašto nikada ne biste smjeli kazniti štene koje je nuždu obavilo ondje gdje nije trebalo?
Ako je štene bilo koju nuždu obavilo ondje gdje ne želite, ali ga niste vidjeli kako to radi (to vrijedi i za bilo što drugo što napravi kad ga ne vidite, ali se, kad vidite što je napravio, naljutite), bilo kakva naknadna korekcija ili, još gore, kažnjavanje tog ponašanja, potpuno je pogrešno i besmisleno, jer štene nije intelektualno dovoljno razvijeno da bi moglo shvatiti zašto ste ljuti na njega i zašto ga kažnjavate. Pas može izgledati preplašeno i, kako to neki vole reći, kao da „zna da je kriv“, ali ne zna. Ne zna da je kriv, nego je zaista preplašen (pa tako i izgleda) zato što vidi da je osoba ljuta i zato što izgleda prijeteće. Takvom reakcijom na zakašnjelo otkriće da je štene obavilo nuždu gdje nije trebalo, naučili ste ga samo da vas se boji.
Neki se ljudi nažalost i dalje koriste zastarjelim metodama, koje graniče sa zlostavljanjem, pa kad nađu lokvicu u stanu ili izmet, trljaju psu njušku u to. Takav postupak mogao bi se usporediti s time da netko maloj bebi, koja je skinula pelenu i obavila nuždu u stanu ili razmazala izmet po zidu, netko trlja nos u to i bijesno joj objašnjava kako nije dobra.
Dakle, ako je pas nuždu obavio na neprikladnom mjestu, a vi ga niste vidjeli kako to čini, svaka korekcija ili, još gore, kazna, potpuno je neprikladna i neće mu pomoći da brže nauči obavljati nuždu na mjestima prikladnim za to, nego će ga naučiti samo tomu da od vas može nastradati ni kriv ni dužan (pas ne može povezati da ga vi, nekoliko minuta ili čak sati nakon što je obavio nuždu, kažnjavate zbog toga, nego mu se čini da ga kažnjavate bez razloga).
Mnogo je izvora na internetu gdje ćete pročitati kako to hoće li učenje psa da nuždu obavlja van kuće potrajati mjesecima ovisi o tome kakav je pas, ali zapravo je istina da to najviše ovisi o tome kakvi ste vi.
Fotografije: reddogs, reddogs, Tatiana Gladskikh, ulkas © 123rf.com
