I kako to obično u pričama biva, i kod nas šećer dolazi na kraju: Lunjo, naše najmlađe štene, apsolutni je miljenik gotovo svih koji su nas dosad došli posjetiti. Lunjo ima najviše bijelih dijelova krzna od svih naših štenaca. Premda je u ovom trenutku još prerano prognozirati kakvu će osobnost naših osam štenaca imati, on zasad pokazuje najveću smirenost i stabilnost. Osim toga, druželjubiv je i mazan, te izrazito zainteresiran za pojave oko sebe, pa tako s nepuna četiri tjedna već sa zanimanjem proučava kameru, lopticu i, ukratko, sve što mu se nađe na putu. Lunjo je ime dobio već drugoga dana svog života, kada smo uočili da praktički odmah nakon okota ima posebnu sklonost „odlunjati“ (to zapravo znači odvući se na prednjim šapama, jer štenci ne hodaju kad se okote) od ostatka ekipe, smjestiti se u neki svoj kut i ondje zaspati. U međuvremenu su to počeli povremeno raditi i drugi štenci, ali on je ostao Lunjo.